“Prestani, prestani crve jadni, bolesni!”- prolomio se vrisak memljivom ledenom sobom. Njegove prljave hrapave ručerde cepale su joj belu pohabanu košulju od štofa, pramenovi raščupane kose zalepili su joj se za suze i sline na licu, ispucalim šakama na kojima se jasno ocrtao svaki zglob sakrila je svoje oči, i cvilela u dlanove tako da je taj zvuk parao prljave zidove buđave sobe.